 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Dragi
čitatelju, pred Tobom je “Povratak”, tekst “čist i iskren, pun života,
mirisa i boja koji diraju srce svježinom probuđenog proljetnog povjetarca
i toplinom jesenjeg smiraja”. Sadržajno “Povratak” je nastavak životne
priče rapskog barkarijola Frane i njegovog sina Marka, opisane u
“Obalama”, jedinstvenom barkarijolskom akvarelu, izdanom 2007. godine,
kao rezultat autorove želje da zapiše i sačuva priču o ljudima,
domaćima i fureštima, o načinu života i običajima koji pomalo blijede.
Dok je u “Obalama” prikazan “Bujni igrokaz života” gdje je “Scenografija
obrubljena plavetnilom mora i neba, pokretna scena barke i kulisa
grada sa zvonicima ispruženim gordo prema visinama, lelujavo uronjenim
u morebraz”, “Povratak” je satkan od niza šarenih scena koje jedna
za drugom mijenjaju svoj dekor |
u skladu s mjestom događanja. U ovoj knjizi ćeš, dragi čitatelju, zajedno
s Debelićevim junacima prošetati Parizom, Milanom, Venecijom. Ipak, u
središtu autorove pažnje ostaje otok svetog Kristofora – Rab i “Žive slike
ribara, maslinika, mocira, gradskih uličica, zvonika, crkvica i puno detalja
prozora, ljudi”, gdje se snažno osjeća pulsiranje življenja: “Rađalo se,
živjelo, umiralo, rađalo, voljelo... voljelo… trpjelo… trpjelo... skromno,
u beskraju… ljudski”, u iskrenosti i poštivanju, u vjeri, molitvi i zahvalnosti.
Od “Obala” do “Povratka” prošla su ljeta i “tisućljetni gradić uronjen
u svilenkasti purpur” se neizbježno mijenjao. “Jedra su trunula, a barke
su dobile metalna srca.” Međutim, Frane je i dalje “predano prevozio svoje
putnike s obale na obalu kao da se nije ništa promijenilo.” Iako u poznijim
godinama, i dalje razborit, plemenit, šutljiv, Frane je “čovjek svjetionik”
u čijim očima njegovi bližnji pronalaze sve odgovore. Njegov sin Marko,
mladi, afirmirani slikar, vraća se iz Pariza u “dobrotu rodnog kraja”,
a prijateljica Herta, nježna Bečanka široke kulture, dolazi na otok gdje
se osjeća “potpunom, mladom i voljenom”.
U “Povrataku” se promijenila i komunikacija jer je mlađa generacija (Marko,
Ante, Helena) proširila vedute i otvorila prostor za izravne dijaloge.
Oni među sobom i sa starijima vode živahne razgovore o svakodnevnom životu,
ljudima, poslovima, ali i o umjetnosti, o smislu života… Debelićevi likovi
žive poeziju (grč. poiesis – činjenje, proizvođenje, stvaranje) u značenju
snažnog i lijepog djelovanja. Život je poezija kad su u njemu prisutni
ljubav, mir, iskrenost, nježnost, pažljivost, zahvalnost...
Protagonisti ovoga djela često ulaze u svoju nutrinu jer su im svaki susret
i doživljaj povod za promišljanje. S optimizmom i radošću žive sadašnje
trenutke, ali ujedno brižljivo čuvaju drage uspomene na one prošle. Kao
osobe vjere, oni uspijevaju nadvaladti unutarnju muku i borbu, krize,
strahove i tugu, kroz molitvu i osobni odnos povjerenja u Boga. Tako ostvaruju
pomirenje i sklad, blaženstvo – stanje mira, smirenosti u čovjeku i oko
njega – to je bonaca.
Konstanta “Povratka” i “Obala”, koji zajedno tvore jedinstveni rapski
diptih, su snažni detalji u kojima je pohranjeno bogatstvo simbolike,
a koji nam u užurbanosti današnjeg življenja nerijetko promiču. To su
naizgled sitni prizori iz krajolika i male pažnje u međuljudskim odnosima.
Autor nas potiče da i u ovoj epohi tzv. umreženog svijeta, sveobuhvatne
globalizacije i nemilosrdne komercijalizacije nađemo vremena za navigaciju
prostorima duha, da pamtimo i sjećamo se dragih osoba i ugodnih doživlja,
o njima razmišljamo i pričamo, da izgrađujemo međusobno povjerenje kao
temelj prijateljstva i pozitivnih međuljudskih odnosa. Autorova temeljna
motivacija nije sintetički i cjelovit prikaz života na otoku Rabu šezdesetih
i sedamdesetih godina 20. stoljeća, već zapis o životu ljudi kojima su
okosnica sustava vrijednosti obiteljsko zajedništvo, poštivanje i prihvaćanje
drugoga u njegovoj različitosti, međusobno razumijevanje i pomaganje.
Dragi čitatelju, na kraju knjige možeš naći mali rječnik Manje poznatih
riječi za bolje razumijevanje čakavice otoka Raba. Međutim, ono što će
Ti najviše pomoći u otkrivanju svijeta ovog djela, protkanog blaženstvom
mira, jest uranjanje u vlastitu unutrašnjost i osluškivanje govora svoga
srca. Autor želi podijeliti s Tobom bogatstvo sadržano u “beskrajnoj radosti
života”.
Zoran Debelić, umjetnik suptilne kreativnosti, svjestan nježne prisutnosti
Svevišnjeg, kao slikar “unosi dio sebe u sliku i ona poput krugova na
vodi širi svoje poruke”; jednako tako kao pisac, kroz umjetnost riječi,
ulazi “u svoju nutrinu” i prenosi nam poruke mira i ljepote. Ovim djelom,
koje je riznica pozitivnih riječi, tradicionalnih afirmativnih izraza,
dobrih želja i pozdrava, poziva Te da i Ti, na sebi svojstven i neponovljiv
način podijeliš “darovanu milost...” i budeš sretan.
Marijana Fabijanić