"Obalama" nam je Zoran Debelić podario zanimljiv književni uradak u kojem nas poziva da brodimo s Franom i Lucom kroz njihovu životnu priču, ali i da zabrodimo u svoju vlastitu unutrašnjost, da u ovom svijetu telekomunikacija, SMS poruka i elektronske pošte, nađemo vremena za obale oko nas i obale u nama samima.

Radi se o književnom ostvarenju koje odiše mirisom "slanih konopaca, osušenih mreža“ i u kojem se čuje "skladna glazba barke koja brodi u svoj porat". Djelo nam nudi, kako sam pisac kaže: "Bujni igrokaz života." u kojem je "Scenografija obrubljena plavetnilom mora i neba, pokretna scena barke i kulisa grada sa zvonicima ispruženim gordo prema visinama, lelujavo uronjenim u morebraz. Od obale do obale uz skladnu glazbu vesala i vesele pozdrave i odzdrave do ponovnog susreta. Ostala bi pokoja misao, riječ ili slika, miris i boja u sfumaturi barkarijolskog akvarela."

(Prikaz djela)