Književni prvijenac Zorana Debelića Zapisi s planine sastavljen je od dvanaest priča (Umjesto uvoda; Nevjesto moja; Planina iz mog sna; Zov planine; Dar; Moro, dragi moj Moro; Bijeli križ; Draga moja crkvice na kraju grada; Mirila kraj puta; Dunjo moja; Jabuko moja; Ti si planina), kojima je planina i poveznica i inspiracija. Planine i planinarenja potaknuli su nastanak brojnih književnih ostvarenja, od poetskih i putopisnih, do esejističkih i dnevničkih. Shodno tome, koristi se termin "planinarska književnost" koji objedinjuje književna djela tematski vezana uz planinarenje.

Bilježenjem planinarskih doživljaja i impresija Zoran Debelić je stvorio literarni kolaž pun životne stvarnosti i poetske slikovitosti, zgusnutih misli i emocija. Autor čitateljima predstavlja svoj osobni doživljaj Velebita koji je uistinu osobit, jedinstven: za njega je Velebit planina s velikim slovom „P“ – planina kojoj se divi, pred čijom ljepotom kleči zadivljen kao pred svojom nevjestom ("Nevjesto moja"), u kojoj se osjeća kao u krilu svoje majke ("Dar"): "Moja me mati predala u tvoja njedra i sad kad se dajem tebi, planino, vraćam se u krilo svojoj majci. Prepoznajem u tebi njenu dobrotu i toplo široko srce … Sve mi daješ i ništa ne tražiš za uzvrat. Prepuštam ti se s povjerenjem, a ti me ispunjavaš do dubina koje često ne prepoznajem." Planina ga smiruje, budi sjećanja na djetinjstvo, potiče na razmatranje ("Planina iz mog sna"). Pri tom autor misaone i emotivne elemente stapa u skladnu cjelinu sa sadržajima duhovne i kulturne baštine (Mirila kraj puta, i dr.).

Kolikogod je u cijelom radu primjetno oko likovnog umjetnika koji zamjećuje svaku nijansu i oblik, toliko je prisutna i pjesnička duša, njegov osebujni senzibilitet i pogled na svijet, kao i eksplicitno izraženi sustav vrijednosti (ljubav, prijateljstvo, dobrota).

Lirska proza Zorana Debelića privlači pozornost ne samo sadržajem, već i korištenim postupcima. Naime, pisac uspijeva voditi čitatelja kroz svoje putovanje, suptilnom gradacijom od uočavanja čudesne ljepote prirode, prema spoznaji prirode kao nepresušnog izvora nadahnuća, do spoznaje čovjeka kao dijela prirode i potpunog poistovjećivanja s njom: "Šutke u molitvi pogledom prelazim začudnim krajolicima razasut poput prašine posvuda. U svakom sam kamenu, biljci, ptici, povjetarcu." To je put od vanjskih, zbiljskih, realnih prostora ka unutarnjim, misaonim, duhovnim. Autor proniče u unutrašnjost viđenoga, pa stvarni krajolici kroz koje prolazi kao planinar, i doživljeni osjetni sadržaji postaju metafora i poticaj za duhovni hod u vlastitu nutrinu. Paralelno s prostornom slojevitošću, Debelić gradi i vremensku: sadašnja zapažanja i promišljanja o vlastitoj egzistenciji prožimaju se s uspomenama iz djetinjstva i meditacijama koje nadilaze vremensko.

U naracije i deskripcije vješto su utkani birani dijelovi dijaloga: razgovaraju ljudi međusobno, ali i priroda koja je za Debelića živa, stvarna i senzibilna (primjerice otok i planina, se gledaju, pozdravljaju, komuniciraju poput zaljubljenog para). Osobito se snažnima doimaju monološke forme kojima autor bilježi svoja razmatranja i otkriva nam svoj duhovni svijet: on moli, zahvaljuje, blagoslivlja.

Čitajući Zapise, stječe se dojam da je estetski segment u svojevrsnom odnosu mimikrije s obzirom na misaoni. Stilska su sredstva itekako prisutna, ali nisu dominantna, budući da, kako sam autor obrazlaže "Planina ne traži suvišne riječi već nužne, jasne, iskrene i mudre". Debelićevi kriteriji u jeziku su, poput onih u sadržaju, uvijek i prvenstveno kriteriji srca, stoga kaže: "Naš je jezik, jezik duše i dajem vam se iskreno i potpuno“.

Zaključno, djelom Zapisi s planine Zoran Debelić nam je podario sadržajno blisko i poticajno štivo, gotovo meditativno, otkrivši nam pri tom svoju sklonost za literarnim izražavanjem. Debeliću, kao umjetniku, i u jeziku, kao i u slikarstvu, odgovara simboličan izričaj. Njegovi jezični odabiri i poetski postupci u harmoniji su s doživljenim iskustvom koje želi podijeliti s čitateljem. Njegovi stil smiruje, a sadržaj potiče na kontemplaciju.

U nadi da će vas ove stranice potaknuti na pažljivije čitanje ovog literarnog kolaža, zahvaljujem autoru, koji je doživjevši velebitski krajolik onako osebujno, kako to samo umjetnička duša može, odlučio podijeliti s nama svoje impresije i tiskati ove Zapise.

Vrh stranice